Legati
Akademik, istoričar, profesor Velike škole, a potom Univerziteta u Beogradu. Objavio je preko 550 radova iz oblasti antičke istorije, klasične filologije, epigrafike i numizmatike. Obradio je skoro sva najvažnija pitanja vezana za antičku prošlost naših zemalja. Svoju bogatu biblioteku ostavio je Seminaru za istoriju starog veka. Legat prof. dr Nikole Vulića se sastoji od preko 3.500 naslova, među kojima poseban značaj imaju dela antičkih pisaca.
DR FANULA PAPAZOGLU (1917-2001)Akademik, istoričar, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu. Istraživačkim radom je pokrila veliko područje antičkog Balkana. Zaslužna je za razvoj Seminara za istoriju starog veka i formiranje Centra za antičku epigrafiku i numizmatiku.
DR JORJO TADIĆ (1899-1969)Akademik, istoričar, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu. Svojim studijama vezanim za Dubrovnik i objavljivanjem dubrovačke arhivske građe dao je naročito veliki doprinos izučavanju dubrovačke političke, privredne i kulturne istorije.
DR SIMA ĆIRKOVIĆ (1929-2009)Akademik, istoričar, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu. Najpoznatiji srpski medievista u svetskim okvirima. Objavio je preko 500 radova iz srednjovekovne istorije Balkana, istorije istoriografije i metodologije istorijske nauke. Legat prof. dr Sime Ćirkovića, kao deo knjižnog fonda biblioteke Odeljenja za istoriju, sastoji se od preko 4.000 naslova, među kojima su i dragocene knjige za proučavanje srednjovekovne istorije jugoistočne Evrope.
DR SLOBODAN DUŠANIĆ (1939-2012)Akademik i profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu. Područje istraživanja u kojima je dao naučni doprinos su upravna i privredna istorija balkanskih provincija Rimskog carstva, posebno Gornje Mezije. Bavio se grčkom istorijom IV veka pre n.e. i političkim idejama te epohe.
DR MIROSLAVA PANIĆ-ŠTORH (1935-2017)Profesor Odeljenja za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Bavila se istraživanjem istorije Bliskog istoka, posebno Egipta u doba Novog carstva.
Pravnik, diplomata i veliki kolekcionar. NJegova zbirka umetničkih dela zaveštana gradu Novom Sadu, smeštena u novoj, namenski projektovanoj galeriji, otvorena je za javnost 1961. godine pod nazivom Spomen-zbirka Pavla Beljanskog. Danas je to muzej koji pored kolekcije vrhunskih dela srpske umetnosti dvadesetog veka poseduje memorijal, arhiv i biblioteku.
Posebnim darovnim ugovorom od 27. maja 1965. godine Beljanski je priključio legatu Veliku Izu Vlaha Bukovca, obavezujući Spomen-zbirku da ustanovi nagradu za najbolji diplomski rad iz nacionalne istorije umetnosti odbranjen na Odeljenju za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu. Nagrada Spomen-zbirke Pavla Beljanskog dodeljuje se redovno, počev od 1968. godine.
Deo biblioteke Pavla Beljanskog, poklonjen Odeljenju za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu 1964. godine, sadrži preko dve stotine retkih, luksuzno povezanih knjiga, smeštenih u zastakljenom bidermajer ormaru. Gradeći uspešnu diplomatsku karijeru u godinama između dva svetska rata, Beljanski je bio u prilici da u najvećim prestonicama Evrope upozna čuvena dela starih majstora ali i da nabavlja vrednu istorijsko umetničku literaturu. Među knjigama darovanim Odeljenju za istoriju umetnosti ponajviše je onih posvećenih italijanskoj renesansi čiji postulati harmonije i lepote najdublje komuniciraju sa ličnošću samog donatora.
DR JOVANKA MAKSIMOVIĆ (1925-2002)Istoričarka umetnosti, studirala na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1945-1949. gde je, posle usavršavanja u Parizu, doktorirala 1956. godine sa tezom Kotorski ciborij iz XIV veka i kamena plastika susednih oblasti. Na Odeljenju za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu predavala i vodila predmet Opšta istorija umetnosti srednjeg veka, do penzionisanja 1991. godine. Učestvovala u radu većeg broja međunarodnih kongresa za istoriju umetnosti i za vizantijske studije. Bila član Međunarodnog komiteta za istoriju umetnosti.U okviru razmatranja srpske umetnosti u širem kontekstu proučavala vizantijsku, zapadnoevropsku, kao i umetnost Istoka. Autorka je do sada najpotpunijih studija o srpskoj srednjovekovnoj skulpturi i minijaturi. Dobitnik Oktobarske nagrade grada Beograda 1984. godine za knjigu Srpske srednjovekovne minijature.
Želja profesorke Maksimović da svoju biblioteku zavešta Filozofskom fakultetu u Beogradu, nažalost, nije realizovana. U biblioteci Odeljenja za istoriju umetnosti pohranjen je samo mali deo ove izuzetno bogate porodične zbirke. Među tri stotine knjiga nalaze se i primerci sa autografom njenog oca, vajara Sretena Stojanovića.
PETAR MOMIROVIĆ (1907-1993)Istoričar umetnosti i teolog, saradnik Matice srpske, savetnik Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Novom Sadu. Objavio je više zapaženih studija, rasprava i monografija. Pokrenuo je stručnu i naučnu publikaciju Građa za proučavanje spomenika kulture Vojvodine, a njegovim zauzimanjem popisana su, u šest knjiga, slikarska i vajarska dela u društvenom posedu i privatnoj svojini u Sremu, Banatu i Bačkoj. Kao veliki poklonik i poznavalac rukopisne i stare štampane knjige sredio je, obradio ili obnovio fondove biblioteka i arhivskih zbirki pojedinih fruškogorskih manastira. U toku višegodišnjeg istraživanja kulturne baštine na području Vojvodine prikupio je ćirilske zapise i natpise iz bogoslužbenih knjiga i sa sakralnih predmeta i spomenika nastalih severno od Save i Dunava i objavio koprus od preko deset hiljada jedinica.
Neposredno pred kraj života, 1992. godine, svoju bogatu biblioteku od preko dve hiljade bibliografskih jedinica poklonio je Odeljenju za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu. Pored izuzetno vredne knjižne građe, legat sadrži i portret donatora, rad Nikole Graovca.
PRVOSLAV I DUŠICA MITIĆPrvoslav Mitić (1927 -2005), studirao arhitekturu i istoriju umetnosti. Bio član ULUPUDS-a od 1986. godine. Objavljivao tekstove o likovnoj umetnosti u nedeljnoj štampi, učestvovao na likovnim tribinama beogradskih ustanova kulture. Autor reprezentativnog pregleda zapadnoevropskog slikarstva izdatog 1992. godine pod naslovom Od Đota do Sezana.
Dušica Mitić, pođ. Mladenović (1920-2012), profesorka muzike, poliglota, veliki poznavalac i poštovalac neprolaznih vrednosti evropske kulture i civilizacije.
Nakon smrti muža, gospođa Dušica Mitić je deo porodične biblioteke od preko dve hiljade naslova poklonila Odeljenju za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu. Ugovor o poklonu zaključen je 28. septembra 2006. godine. Posebnu dragocenost ovoga legata čini veliki broj knjiga iz oblasti filozofije, religije i likovne umetnosti Dalekog istoka.
DR SRETEN PETKOVIĆ (1930)Istoričar umetnosti, studirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1951-1956. Doktorsku tezu Zidno slikarstvo na području Pećke patrijaršije 1557-1614 odbranio 1963. godine. Od 1960. do 1995. ostvario uspešnu akademsku karijeru na Univerzitetu u Beogradu na predmetima: Uvod u istoriju umetnosti, Opšta istorija umetnosti i Nauka o umetnosti. Autor desetak knjiga i velikog broja naučnih rasprava i studija. Proučavao je srpsku umetnost u periodu turske vlasti, posebno od sredine XVI do kraja XVII veka. Svojim saznanjima znatno je promenio raniju predstavu o vizuelnoj kulturi Balkana prošlih vekova. Danas slovi za jednog od naših najboljih poznavalaca umetnosti postvizantijske epohe. Bavio se i istoriografijom istorije umetnosti.
Biblioteku od preko tri hiljade publikacija profesor Petković je poklonio Odeljenju za istoriju umetnosti na kome je i sam radio kao bibliotekar od 1957. do 1960. godine. Kao corpus separatum ona je smeštena u čitaonici Odeljenja i vidno obeležena. Sve publikacije imaju pečat vlasnika - ex libris i popisuju se u posebnoj knjizi inventara.
DR MILOŠ N. ĐURIĆ (1892 –1967)
Akademik i profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, filozof i klasični filolog. Savremenici su ga nazivali ''najvećim Jelinom među Srbima''. Prevodio je dela antičkih pisaca u prozi (Plutarh, Ksenofont, Platon, Aristotel, Longo...) i stihu (Homer, Eshil, Sofokle, Evripid...), kao i dela savremenih stranih filozofa (Adler, Djurant, Jung...). Objavio je i pregledne udžbenike iz helenske književnosti i etike.
Nakon njegove iznenadne smrti, njegova supruga Zora M. Đurić je zaveštala Odeljenju za klasične nauke jedan deo njegovih knjiga (871 knj.), otvorivši tako legat posvećen Milošu Đuriću i njegovom jedincu sinu Rastku, poginulom na Sremskom frontu. Legat je nesumnjivo od velikog značaja za klasičnu filologiju, istoriju književnosti i filozofiju.